Zanimljivosti · 2 min čitanja
Zašto sat ima 60 minuta, a minut 60 sekundi
Metar ima sto centimetara, kilogram hiljadu grama, a dinar sto para. Samo se vreme ne uklapa: sat ima šezdeset minuta, a minut šezdeset sekundi. To nije slučajnost ni nečiji hir, već nasleđe staro nekoliko hiljada godina.
Brojanje po šezdeset
Mi brojimo po deset, verovatno zato što imamo deset prstiju. Stari Sumeri, koji su živeli u Mesopotamiji, koristili su u trećem milenijumu pre nove ere sistem sa osnovom šezdeset. Od njih su ga preuzeli Vavilonci, a preko njihove astronomije stigao je i do nas. Isti sistem i danas koristimo za merenje vremena, uglova i geografskih koordinata – zato i stepen ima šezdeset minuta.
Zašto baš 60
Broj 60 ima jednu veoma praktičnu osobinu: može se podeliti na mnogo načina bez ostatka. Ima čak dvanaest delilaca – 1, 2, 3, 4, 5, 6, 10, 12, 15, 20, 30 i 60. To je ujedno najmanji broj koji je deljiv svim brojevima od jedan do šest.
Uporedite to sa brojem 10, koji se bez ostatka deli samo sa 1, 2, 5 i 10. Trećina od deset je broj sa beskonačno mnogo decimala, a trećina od šezdeset je tačno dvadeset. Za ljude koji su računali bez digitrona, to je bila ogromna prednost. Zahvaljujući tome danas lako kažemo pola sata, četvrt sata ili dvadeset minuta, i uvek dobijemo ceo broj.
Otkud 24 sata
Podela dana na sate ima drugo poreklo. Stari Egipćani delili su noć na dvanaest delova, a kasnije su isto uradili i sa danom. Ti sati, međutim, nisu bili jednaki: računali su se od izlaska do zalaska Sunca, pa su leti dnevni sati bili duži nego zimi.
Ideja da se ceo dan i noć podele na 24 jednaka sata pripisuje se grčkom astronomu Hiparhu. U svakodnevni život jednaki sati ušli su mnogo kasnije, kada su se raširili mehanički časovnici.
Otkud reči minut i sekund
Astronomi su šezdesetinke koristili u svojim proračunima još u staro doba, na primer Ptolemej u drugom veku. Prema Vikipediji, učenjak Al-Biruni je oko 1000. godine prvi podelio sat na šezdeset minuta, a minut na šezdeset sekundi. Srednjovekovni učenjak Rodžer Bejkon koristio je 1267. godine sate, minute i sekunde kada je opisivao razmak između dva puna Meseca.
Sami nazivi su latinski. Prva podela sata zvala se pars minuta prima, odnosno „prvi mali deo“, i od nje je nastala reč minut. Sledeća podela bila je pars minuta secunda, „drugi mali deo“ – naš sekund.
Dugo su minuti postojali samo u računima astronoma, jer časovnici nisu bili dovoljno tačni da ih pokažu. Prvi sat sa minutnom kazaljkom napravio je časovničar Jost Birgi 1577. godine, i to za astronoma Tiha Brahea.
Tako svaki pogled na sat krije malu lekciju iz istorije: brojimo kao Sumeri, delimo dan kao Egipćani, a delove sata zovemo latinskim imenima.