Preskoči na sadržaj

Zanimljivosti · 2 min čitanja

Znak @: otkud u imejl adresi i zašto ga zovemo „majmun“

Kucamo ga skoro svakog dana, a retko ko zna odakle je došao. Znak @ danas je obavezan deo svake imejl adrese, ali je mnogo stariji od računara – stariji čak i od pisaće mašine.

Stariji nego što izgleda

Najraniji poznati primeri potiču iz srednjeg veka. U bugarskom prevodu Manasijeve hronike, nastalom oko 1345. godine, oblik nalik današnjem znaku upotrebljen je kao početno slovo reči „amin“. Sličan simbol nalazi se i u jednom španskom spisu iz 1448. godine – registru pošiljke pšenice iz Kastilje u Aragon. U španskom i portugalskom jeziku znak je dugo služio kao skraćenica za „arobu“, staru meru za težinu.

Istoričar Đorđo Stabile pronašao ga je i u trgovačkom pismu od 4. maja 1536. godine. Tamo znak označava amforu, meru kojom se, između ostalog, merilo vino.

Od trgovačkih računa do tastature

Vekovima je @ bio znak trgovaca i knjigovođa. Na računima je značio „po ceni od“: sedam komada @ 2 funte znači da svaki komad košta dve funte. Zbog te upotrebe našao se i na pisaćim mašinama. Prema Vikipediji, imao ga je bar jedan model iz 1889. godine, a od 1900. nalazio se na veoma uspešnom modelu „Andervud br. 5“. Sa pisaćih mašina prešao je i na računarske tastature, gde ga je čekala nova uloga.

Kako je ušao u imejl

Godine 1971. američki programer Rej Tomlinson, zaposlen u firmi BBN, radio je na slanju poruka između računara povezanih u mrežu ARPANET. Trebao mu je znak koji će razdvojiti ime korisnika od imena računara. Izabrao je @ jer se nije pojavljivao u korisničkim imenima, a pritom je sam po sebi nosio pravo značenje: na engleskom se čita „at“, što znači „kod“ ili „na“. Adresa tako doslovno kaže – taj i taj korisnik na tom i tom računaru.

Koliko je znak postao važan, pokazuje i to što ga je njujorški Muzej moderne umetnosti (MoMA) 2010. godine uvrstio u svoju zbirku dizajna.

Majmun, puž i slonova surla

Englezi ga zovu prosto „at“, ali su drugi jezici bili maštovitiji. Kod nas se čuje „et“, „ludo a“, „majmunsko a“, „majmunče“ ili „manki“, pa otud i ono „majmun“ kad nekome diktiramo adresu. Nismo jedini koji u znaku vide životinju:

  • Slovenci kažu „afna“, što takođe znači majmun;
  • Holanđani ga zovu „majmunski rep“, a sličan naziv imaju i Nemci;
  • Italijanima je to „puž“;
  • Mađarima je „crv“;
  • Danci ga zovu „a sa slonovom surlom“;
  • Česi su mu dali ime po urolanom ribljem fileu.

Lako je videti zašto: linija koja se uvija oko slova a zaista podseća na rep, puževu kućicu ili surlu. Jedan mali znak tako je prešao put od srednjovekovnih rukopisa i trgovačkih knjiga do adrese koju danas ima skoro svako.

Pročitaj i ovo

Sve zanimljivosti →