– Šefe, mislim da zaslužujem povišicu. Već tri firme me jure.
– Stvarno? Koje?
– Struja, voda i telefon.
Na poslu
Šefovi, sastanci, majstori i ponedeljak.
Sastanak traje već tri sata. Šef pogleda na sat i kaže:
– Kolege, da ne dužimo. Predlažem da zakažemo sastanak na kom ćemo se dogovoriti zašto nam sastanci ovoliko traju.
– Majstore, kad ćete doći da popravite česmu?
– Sutra.
– To ste rekli i prošle nedelje!
– Pa eto vidite da sam čovek od reči, ne menjam mišljenje.
– Majstore, koliko košta popravka veš-mašine?
– Pet hiljada. Ako gledate dok radim, sedam. Ako mi pomažete, deset.
– A ako sam već sam pokušao da je popravim?
– Onda kupujte novu.
Vratio se kolega s godišnjeg odmora, sedi i gleda u ugašen ekran.
– Šta je, zaboravio si lozinku?
– Kakvu lozinku? Ja sam zaboravio šta mi u ovoj firmi radimo.
– Kolega, zašto opet kasnite na posao?
– Izvinite, šefe, uspavao sam se.
– Šta, vi i kod kuće spavate?
– Šefe, moja plata nikako ne odgovara mojim sposobnostima.
– Znam, kolega, ali ne možemo vas pustiti da gladujete.
Na razgovoru za posao:
– Koja je vaša najveća mana?
– Iskrenost.
– Pa ja ne mislim da je iskrenost mana.
– Baš me briga šta vi mislite.
– Koliko ljudi radi u vašoj firmi?
– Otprilike polovina.
– Za ovaj projekat mi treba neko odgovoran – kaže šef.
– Onda sam ja pravi čovek! Šta god da je u ovoj firmi krenulo naopako, uvek su rekli da sam ja odgovoran.